Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Prijateljstvo bez granica

Prohladni, minuli vikend, sa sniježnim pahuljama i kišom u subotu, nije bio prepreka ekipi planinara iz HPD Lipa Sesvete da se u nedjelju upute u pravcu naše Čazme. Naime, dugogodišnje prijateljstvo naša dva društva jače je i od snijega i od kiše, a i od hladnog, sjevernog vjetra. Želja Lipaša bila je da sa svojim najmlađim članovima dođu na jedan, edukativno-planinarski izlet. Da upoznaju povijest Čazme, da vide neke njene znamenitosti, neke njene atraktivne lokalitete, zanimljive ljude i naravno, Moslavačku goru. Zbog toga smo vrijedno prionuli na posao i u nedjeljno jutro, sa ovom brojnom ekipom jer bilo ih je gotovo 50-ak, od čega 15-ak djece, odmah po dolasku krenuli smo u obilazak naše Čazme. Mi planinari nismo turistički vodiči, možda ne znamo tu posebnu “spiku”, no Čazmu ipak dobro poznajemo. Znamo mi njene brojne tajne, njenu bogatu povijest i sa ponosom ističemo, a što neki zaboravljaju, da je ovaj maleni gradić nekada, u prošlosti bio važan. Iznimno važan. Gotovo rame uz rame sa Zagrebom. Zbog toga smo sa guštom pričali o važnosti Crkve sv. Marije Magdalene, o čazmanskom kaptolu, o staroj čazmanskoj gradini, o obrambenim utvrdama, hercegu Kolomanu, pa o doprinosu hrabrih Čazmanaca u II.svjetskom ratu, o žrtvi Čazmanaca u Domovinskom ratu, o istaknutim ličnostima kao što su književnik Slavko Kolar, kao što je naš “prijatelj”, planinar i botaničar Ivo Horvat….Pričali smo jer se ponosimo svojim ljudima i svojim krajem. Hvala Mladene i hvala Danko.

A onda smo popili kavicu u čazmanskim kafićima, te veselo krenuli put “bojane” Bojane i galerije akademskog slikara Franje Matešina. Franjo je svojom otvorenošću, šarmom i zaraznim osmijehom očarao Lipaše. Nevjerojatan i vrijedan čovjek. O njegovim pak slikama ne treba govoriti. One govore za sebe. Hvala ti Franjo.

Imanje obitelji Salaj bila je slijedeća destinacija. Zlatka nije bilo, no ostavio je “ključ u bravi” i rekao: “Dobrodošli!” Kao i uvijek. A naši gosti su uživali u prekrasnim uskrsnim dekoracijama i nekim novim, ekskluzivnim elementima. Zlatko, hvala ti.

Konačno, krenuli smo i na pješački dio izleta. Sveti Vid, Visoko brdo, Vis, jezero Suhaja. Šuma se polagano budila, kao i Sunce koje je sramežljivo izvirivalo kroz oblake. Bilo je uistinu lijepo prolaziti našom Garjevicom, odnosno Suhajicom. A sa jezera Suhaja već se širio miris pečenih kobasica. Vrijedna ekipa HPD Garjevica je pripremila oganj, ispekla prve uzorke slanine i kobasica. Ubrzo im se pridružila cjelokupna ekipa naših prijatelja iz Sesveta. Bio je to čisti hedonizam. Hvala vrijedna ekipo.

Punih želudaca krenulo se u poslijepodnevnim satima na kraju i put sela Suhaja. Kod derutnog seoskog doma čekao je autobus simboličnog imena, “Srećko”.Mogu potvrditi da su Lipaši uistinu bili sretni. To su nam i rekli i pokazali kroz svoje osmijehe. I kroz zahvalu.A mi možemo samo konstatirati da smo ponosni što imamo takve prijatelje, što gajimo sa Lipašima prijateljstvo bez granica.Naravno, još smo ponosniji što im možemo pokazati naš grad i naš zavičaj.

A još kada zablistaju neki naši aduti iz rukava čija se konačna kontura polagano nazire……

Tekst: Kristijan Čikor

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.