“Krampus” od Kolovrata!

“Postoje planinarske staze koje su ponešto drugačije od ostalih staza. Da li zbog svoje ljepote, da li zbog težine same staze ili pristupa do istih, da li zbog „zabačenosti“ ili nečega petog, ne znam…..uglavnom, „malo“ su drugačije.

Jedna od takvih staza je i tzv.“Krampusov put“ na Kolovratskim stijenama. U isto vrijeme lijepa i izazovna, a opet opasna i relativno teška, pomalo zaboravljena, neodržavana, slabo obilježena, zabačena, a tako, tako primamljiva. Točno prije pet godina sa grupom kolega bio sam ovdje prvi i jedini put. Sve do jučer. Jučer sam poveo grupu od ukupno 12 planinarki/planinara da se i oni uvjere u ljepotu i surovost ove jedinstvene lokacije. A prema komentarima na kraju izleta mogu zaključiti da su ih Kolovraske stijene i „Krampusov put“ oduševili. I duboko vjerujem da će se neki od njih sigurno vratiti.

Ova staza započinje u dulibi kod tzv.“Zelene kuće“, kod planinarskog skloništa i odmah kreće izrazito strmo ka vršnom grebenu. Moram napomenuti da je staza dosta loše markirana i svatko tko stremi ka ovom usponu, prema sjeveru, mora se dobrano prethodno pripremiti i proučiti stazu. No, sve se riješi i kada misliš da je izlaskom na greben podno sjevernog vrha napokon sve puno jasnije, barem što se staze tiče, kreće ustvari onaj najdelikatniji dio posla. Ulaziš u nepregledan labirint oštrih i surovih vapnenačkih stijena na kojima svaki korak mora biti odmjeren, gdje je potrebna maksimalna koncentracija pri svakom koraku. Jer pad u neku od škrapa može biti poguban. Teško mi je i zamisliti akciju spašavanja na ovim stijenama. Zato oprez i oprez i koncentracija i neprekidno planiranje rute kroz ovaj labirint. Markacije su ovdje dosta izblijedjele i konstantno treba promatrati i tražiti točan pravac kroz stijene. Planinarska ruka pomoći od kolege, na onim najzahtjevnijim dijelovima staze ovdje je uvijek dobrodošla.

Prva nagrada stiže na vršnom grebenu sjevernog dijela ove staze, odakle je pogled na sve strane veličanstven. Ujedno, ovo je i najviša točka na stazi. Druga nagrada je ona piramidalna stijena i 20-metarska litica, koje definitivno ulijevaju strahopoštovanje i tjeraju na razmišljanje, te pametno planiranje pri savladavanju ovog segmenta. Ovdje je ona spomenuta planinarska ruka pomoći uvijek Bogom dana. Konačna, treća nagrada, ne manje važna ili ljepša od prethodne dvije, je izlazak na vršni dio južnog dijela staze. Odavde je također pogled na sve strane fantastičan, a za sakupljače žigova ovdje je i žig HPO-a.

Ovo je na žalost i završetak ovog stjenovitog grebena i silaskom sa južnog vrha, napokon ste na klasičnoj, planinarskoj stazi. Upravo zbog lakšeg pristupa, ovdje, na južnom vrhu se i nalazi kontrolni žig HPO-a, a ne na sjevernom vrhu koji je puno, puno divljiji i zahtjevniji.

Na kraju, slijedi povratak do Zelene kuće, kupanje ledenom vodom iz tamošnje šterne, te odlazak u grad Ogulin.

Lijep, živopisan i simpatičan gradić u podnožju kolijevke hrvatskog planinarstva. Na zasluženo hladno pivo, sladoled, izvrstan ručak u legendarnom „Boninu“ ili posjet nekoj od iznimnih atrakcija ovog grada.

Ovisno o tome koliko vam je energije ostalo.Vjerujem da ću svoj povratak ovoj stazi odraditi treći put prije 2031.!! “