Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Snježnik se nije dao, no donio nam je vrijedno iskustvo

Prošli vikend (subota), hrabra ekipa od 20-ak članova HPD Garjevica Čazma, usprkos najavama “ružnog” vremena, pokušala je nemoguće.

Naime, po godišnjem planu izleta, na redu je bio Snježnik. Dominantan vrh iznad Platka, uvijek privlačan, primamljiv za planinarske sladokusce. Posebno kada je prekriven snježnim pokrivačem.

Kako snijega nikako nije bilo do sada, naznaka snježnih padalina bila je poziv za pokret. Pratila se vremenska prognoza. Temperatura, snaga vjetra, količina padalina…Uglavnom, sve to upućivalo je na jedan iznimno “bijeli” vikend. Ono, srce je zaigralo i govorilo “hajde!”, razum je pozivao na oprez i vikao “razmisli!”, no srce je prevadalo. Želja je bila velika i krenulo se.

Pri dolasku već se vidjelo da će biti “veselo”. No, Bože moj, odjeneš se toplije, pripremiš za ono što slijedi i kreneš. U dobrom društvu i sa snažnom vjerom i voljom.

Hodnja utabanom turističkom skijaškom stazom bila je “mačji kašalj”. Opuštajuća i vesela. No, onda je došlo vrijeme da se skrene sa ove lijepe staze u šumu, na neutabani dio. Kretanje je usporilo, no išlo je. Polako, uz povremeno propadanje do guze, no išlo je. Uz osmijeh, šalu i zezanciju, ništa nije teško.

E onda je uslijedio izlazak iz bukove šume na završni greben. Ovdje više nije bilo niti jedne ljudske stope u dubokom snijegu. A vjetar je odlučio pokazati koliko zna biti “zločest”. Vodički duet ovdje je zastao, izmijenio par riječi i krenulo se u izvidnicu. Izlazak pod sam vrh grebena i ulazak podno sedla prema vrhu Snježnika bio je moguć samo uz uporabu cepina i eventualno dereza. Naime, uz sve jače padanje snijega, vjetar je upravo u ovom dijelu pokazao svoju moć. Jednostavno obarao je sa nogu, a bez cepina, dereza, bez naočala i maske za lice, svako kretanje bilo je onemogućeno.

Opasnost od pada, poskliznuća, nastupanja vjerojatnih ozljeda, bila je prevelika. Odluka je bila jednostavna i jasna. Odustajanje i povratak u sigurnost šume. Najteži dio u vodičkom poslu, no jedina razumna odluka u tom trenutku. Neće Snježnik pobjeći!

Vjerujte, nitko nije bio razočaran. Ekipa je odahnula. Nazad se krenulo razdragano, veselo, kroz “bob stazu”, u vlakiću. Uživalo se u snijegu kojeg su svi jedva dočekali. O vrhu više nitko nije ni razmišljao.

A i zašto bi!? Rekli smo, Snježnik je tamo i čeka.

Za većinu je ovo bilo prvo takvo planinarenje u dubokom snijegu. Vidjeli su nepredvidljivu ćud prirode, njenu snagu i stekli jedno vrijedno iskustvo u svom planinarskom odrastanju. A to ipak ima veliku vrijednost.

Tekst i unos: Kristijan Čikor

Fotografije: Maja Svetoivanec, Bruno Pavlić, Ivančica Čikor, Tea Bednjanec, Silvija Brezničar, Dinko Serdar, Josip Bertol, Vesna Bertol, Josip Brezničar, Miroslav Grebenar, Sabina Živica

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.