Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Mala Mojstrovka – Visokogorci za ekipu

Ekipa visokogorske sekcije HPD Garjevica odlučila je ovaj vikend počastiti članstvo onim sa čime se visokogorci redovito “hrane” prilikom svojih odlazaka u planine iznad dvije i više tisuća metara. Prvenstveno prekrasnim pogledom na planine koje kod svakog planinara izazivaju strahopoštovanje. Zatim svojim izgledom, visinom, surovošću, no prije svega, ipak svojom vječnom, neprelaznom ljepotom. Mislim na planine naravno.Cilj je kako je navedeno bila Mala Mojstrovka. Jedan u nizu vrhova Julijskih Alpi koji nudi prilaz onim “običnim” putem, zatim osiguranim klinčanim putem, a za najhrabrije i penjačkim putevima.Tako se grupa od 17 čazmanskih planinara i planinarki, podijelila u dvije grupe, njih osmero od čega dva maloljetna člana i jedna planinarka krenuli su osiguranim klinčanim putem, a devetero članova krenulo je običnom, no strmom, planinarskom stazom ka vrhu.Obje grupe krenule su istovremeno sa cestovnog prijelaza Vršić, koji je jučer ujutro bio toliko napučen ljudima i vozilima, da je podsjećao na neki dalmatinski gradić u špici turističke sezone, a ne “običan” planinski prijelaz. Toliko o turizmu o kojem bi se dalo štošta naučiti od susjeda.Odlazak do vrha na 2332 metara, za obje grupe bio je naporan jer Sunce je pržilo kao usred ljeta, no ljubav prema prirodi, planinama i beskrajnim planinskim prostranstvima otjerala je sve teškoće.Uglavnom, obje su ekipe gotovo istovremeno stigle na vrh Male Mojstrovke.Sreća, radost, veselje i oduševljenje viđenim bila je logična. Posebice za one koji su prvi put zakoračili preko dvije tisuće metara i tako na neki način pomaknuli ljestvicu svojih mogućnosti, pa onima koji su prvi put kročili klinčanim putem…..!Kao i uvijek, na vrhu su zaboravljene sve tegobe. Tamo svaka bol prestaje. Istaknute su zastave Lijepe naše, našeg grada i našeg društva kao i zastava visokogorske sekcije! Festival zastava!Nakon guštanja na vrhu, uslijedio je silazak, koji je donio mnoštvo šaljivih trenutaka, a potom i druženje sa ovcama, pivom, jotom, ričetom, te kao kruna, pogled na Ajdovsku deklicu, okamenjenu na strmim stijenama moćnog Prisojnika, te posjet Ruskoj kapelici kao spomen na ljude koji su gradili i umirali stvarajući poznatu “rusku cestu” kojom smo se i mi penjali prema prijevoju Vršić.Na kraju možemo samo zaključiti da smo uživali svi zajedno. Da smo našim članovima omogućili jedan novi pogled na planinska bespuća i podarili jedan nesvakidašnji planinarski događaja, uz obećanje da ljestvicu sada podižemo na 3 tisuće metara.A to znači susret sa Austrijom i njenim planinama.Pa eto, do skorog viđenja i uživanja u planinskim prostranstvima…..

Tekst: Kristijan Čikor

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.