Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

…ej tko ne ljubi i ne čuva svoje…

Početak Nove, kalendarske godine, čazmanske planinarke i planinari odlučili su otvoriti pohodom u svom dvorištu, na svojoj gori, naravno – Moslavačkoj gori.

Kraj prosinca 2020. bio je uvod, a siječanj je predstavljao reprizu odlaska na jednu od najljepših planinarskih staza na Moslavačkoj gori, onoj kroz tzv.”Crkveni jarak” do Bele crkve, potom uspon na vrh Vis (žig HPO-a), te odlazak do najvišeg vrha Moslavačke gore – Humke. Ova staza inače je zaštitni znak nama dragih ljudi iz planinarskog društva “Yeti” iz Kutine, koji o njoj brinu, doslovno kao što majka brine o svom čedu. Imaju i zašto jer ova je staza uistinu biser Moslavačke gore.

Silazak sa Humke išao je u pravcu najvećeg i najljepšeg moslavačkog slapa, onog na šumskom potoku Kamenjača. Uistinu jednog prirodnog fenomena koji uvijek ostavlja bez teksta svakog promatrača i svakako je lokacija koju treba posjetiti.

Kao planinari koji iza sebe imamo kilometre i kilometre veličanstvenih planinskih lokacija i puteva širom Lijepe naše, kažemo si često, onako potajno u bradu na tim divnim i zadivljujućim lokacijama, “pa zašto mi nemamo nešto takvo u svojoj blizini?”. No da u tim trenucima prvo malo promislimo, shvatili bi da i mi “konja za utrku imamo!”.

Naime, kada god odemo u odličnom društvu na našu Moslavačku goru, gotovo uvijek doživimo “prosvijetljenje”. Ali doslovno. Uvijek nas iznova oduševe lokaliteti kojima smo već nebrojeno puta prošli, susretnemo isto toliko mnogo novih i starih prijatelja, te znanih i neznanih dragih i velikodušnih ljudi. Neki od njih o Moslavačkoj gori znaju puno više od nas (npr. Dario Pavina), te nam otkriju uvijek iznova nešto novo i veličanstveno.

To novo i veličanstveno često nas zapanji.

I tada, u nama proradi onaj poznati osjećaj lokal patriotizma. Onaj inat i onaj ponos. Ono što nas uvijek iznova podsjeti da čuvamo i poštujemo svoje. Svoj zavičaj, svoje ljude, svoj dom, svoju goru.

Kao u stihovima poznate domoljubne pjesme “…ej tko ne ljubi i ne čuva svoje, Božjeg lica neće vidjeti!”

Zato mi poštujem našu Moslavinu, naše Moslavke i Moslavčane, našu Moslavačku goru i uvijek joj se rado vraćam i u nju primamo drage nam i voljene prijatelje.

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.