Žumberak..Dolina Slapnice..Dan žena..❤️
Tradicija koju održavamo već dugi niz godina, nastavila se naravno i ove godine. Jer žene su, kako u životu svih nas pojedinačno, tako i u funkcioniranju i radu ove udruge, možda i najvažniji “kotačić” u mehanizmu. One zaslužuju da ih se sjetimo svaki dan, ne samo za Dan žena, no taj dan je prilika da njihovu važnu ulogu posebno istaknemo. I zato to uvijek činimo sa zadovoljstvom. A kako su žene definitivno ono najljepše, onda je naša dužnost i obaveza da lokacija koju posjećujemo bude ekvivalent njihovoj ljepoti.
Odluka je ove godine bila da ta lokacija bude područje smaragdnog Žumberka, odnosno, možda i najveći biser tog područja – Dolina Slapnice. I možemo slobodno alkarskim rječnikom slavodobitno uzviknuti: “Pogodak u sridu”!
Da ne duljimo…priča je tekla ovako…
Naša prva postaja bila je u oblačno, nedjeljno jutro, mjesto Krašić. Centar tzv. Doline kardinala jer su mnogi značajni ljudi katoličke crkve rođeni upravo u ovom kraju. Dovoljno je spomenuti Blaženog Alojzija Stepinca i kardinala Franju Kuharića i sve će vam biti jasno. Naravno, naš odabir bila je velebna Župna crkva Presvetog Trojstva i župni dvor sa Spomen domom, te naravno, njihov domaćin, vlč.Ivan Vučak. Ovdje neću napisati ništa više osim da smo apsolutno svi, od naše najmlađe članice Dore, do najstarije ali izrazito vitalne Nade, blago rečeno ostali zatečeni jednim nevjerojatno duhovitim i nadahnutim, a istovremeno edukativnim i duhovnim izlaganjem velečasnog Vučak Ivana. Čovjek nas je toliko oduševio da smo se po odlasku iz Krašića još dosta vremena sa osmijehom na licu prisjećali njegove propovijedi. Definitivno, kao “Dobri Pastir” ima ono nešto što bi “Sluga Božji” trebao imati u kontaktu sa “običnim ljudima”. Veliko mu hvala na gostoprimstvu jer nam je dan započeo bolje nego smo mogli zamisliti.
A onda smo krenuli put smaragdne doline. Doline Slapnice. Startna pozicija…Medven Draga. Puno je toga već rečeno za ovu dolinu na brojnim portalima i nema se smisla ponavljati. Čarolija je to vode, neprestanog zvuka žuborenja iste, uzrokovanog bezbrojnim kaskadama i slapovima, cvrkuta ptica koje neumorno prate svaki vaš korak, te čistoće i bistrine potoka Slapnice i njegovih pritoka, u jednom predivnom pejzažu svih mogućih nijansi one opuštajuće, smaragdno-zelene boje. Svi smo se složili – odmor za dušu i tijelo. A vrhunac svega naravno, slapovi su Vranjak i Brisalo. I ne samo ona uobičajena ushićenost koju čovjek doživi promatrajući i slušajući takve, više metarske slapove, već i njihova lokacija u samoj prirodi, te izgled, struktura i boje stijena preko kojih se ta dva slapa u milijun kapljica razbijaju pri svom padu i nastavku puta ka dolini. Na kraju ove staze je i simpatičan, navodno i jedini funkcionalni, “Draganov mlin”. Podsjetnik na neka stara, romantičnija vremena. I onda, da bi malo “začinili” to, možda monotono hodanje ravnicom doline, krenuli smo put novo markirane planinarske staze od “Draganovog mlina” do sela Drašći Vrh. E tu smo malo bacili pokoju kapljicu znoja jer nakon više od desetak kilometara hodanja, ova staza ipak je predstavljala “šok” za naša već izgladnjela i izmućena tijela. Uistinu, dosta je strma (što nismo znali), no opet, pokazali smo i dokazali svi zajedno, da smo sazdani od čvrstog materijala i da u svakom trenutku možemo jadno drugom pružiti ruku i biti pri pomoći. A najjače karike u ovom “lancu” bile su naše najmlađe članice. Naše malene princeze! I onda, opet onaj duhovni trenutak na kraju i već prvi pogled na našeg vozača, “blaženog” Anđelka i naš Čazmatransov autobus u selu, obrisao je sav nakupljeni umor.
I kako to već slijedi, ukrcaj u autobus i brz “skok” do bistroa “Žumberački Raj”, do simpatičnih supružnika Dragice i Pere, domaćina, na ukusni gulaš, piće i pokoju slasticu.Naravno, umor je nestao. Zapravo ostao tamo negdje…iza…putem…oko Drašćeg Vrha. Samo osmijeh!
Jer sa nama ćeš uvijek “Upoznati planinu – osmijehom!”
Tekst i unos: K.Čikor
Fotografije: svi po malo
