Tradicionalni pohod na Sv. Geru (30.01.’22.)

Živim život…..Više ne planiram,ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim,ponekad kako moram. Sitnice mi boje život,sitnice su sreća. Sebi dugujem još po neku šetnju između neočekivanog i planiranog. Najhrabrije što znam. Dostojanstveno kao i do sada…

Tako je prošla i današnja šetnja sa planinarima Hpd Garjevica Čazma od ranog jutra vesela i raspoložena. Krenuli smo put Svete Gere… Sveta Gera je najviši vrh žumberka i sjeverozapadne Hrvatske. Vrh je širok valovit proplanak dug oko 300 m,1178 m visok. U blizini je vojni objekt koji je 1991 g napustila bivša JNA,nakon čega ga je zauzela Slovenska vojska.Iz Sošica vodi staza kroz različit,dijelom sasvim netaknut krajolik. Dobro je označena,i uglavnom srednje zahtjevna. S vrha predivan pogled,pogotovo na Sloveniju,u daljini se vide Alpe prekrivene snijegom.

Preporučam ovaj izlet svima jer vrh Žumberačke gore nikad vas neće razočarati čistim i sviježim zrakom. Prekrasna priroda i lagano planinarsko guštanje. Svi znamo za planine,neki od nas i o planinama,ali malo znamo o planinarima,ljudima koji njima hodaju. Na poslu ih ponekad doživljavaju kao “čudne” jer vikendom ne odmaraju kao većina ljudi,ne prespavaju pola subote ili nedelje nego se i vikendom bude rano kao i radnim danom,da bi hodali tamo nekim stazama,po nekim tamo šumama.

Planinu treba voljeti..,onako bezuslovno….iz duše….i kad je pod suncem,i kad je tmurna,usamljena…planina te osjeti…i prima zauvijek…samo treba govoriti srcem….Za ovakve trenutke treba živjeti!

Tekst: Ljiljana Mihekovec Oršulić