Put Poštaka i Vilinskih kukova

Još je jedan vikend u planini iza mene. Veselim se svakom danu, a posebno danu u prirodi. Gledam svoje prijatelje koje sam samo malo pogurala prema prirodi kako su raširili krila i poletjeli. Zaista kao grupa uživamo u svakom trenu.

Ovog vikenda udružili smo planinare Hpd Garjevica Čazma i DPP Ivanić Grad i uputili se na put Velebita. Život je definitivno umijeće koračanja malih koraka. Ponekad je jedino potrebna hrabrost napraviti prvi korak, odlučiti se i smoći snage, ali nakon toga je potrebno koračati, kako u poslu tako i u planinarstvu. Tako smo ovaj vikend napravili vjerojatno najljepšu turu na Velebitu..

Prvi dan Poštak, pa izvor Zrmanje i nezaboravno šatorovanje i fenomenalan grah naše majstorice Ane. Drugi dan kružna staza po južnom Velebitu, našem istinskom biseru i svjetskom fenomenu. Vilinski kukovi – Panoga – Mala Panoga – jama Mamet. Staza je bila dobro označena i markirana ali dosta zahtjevna. Pentrali smo se po stijenama kao divokoze, gledali u taj naš Velebit i ostajali bez teksta i doživljavali taj trenutak mira. Meditacija u hodu bez riječi i diskusije. Držali smo se kao grupa bez odvajanja mada te stijene za čas ponesu. Stijena, odnosno litica koja nam je bila mnogima izazov za popeti. Ovo je izazov samo za iskusne, jer gola stijena je izazvala respekt kod svih nas. Penješ ili se spuštaš a gledaš provaliju ispod sebe. Nije ti sve jedno, jedan krivi korak i nema te. Ali u tom trenutku glavnu ulogu preuzima grupa. Tim ljudi s kojima si okružen i s kojima se penješ. Međusobna podrška, hrabrenje, sugestija, pomoć…Povjerenje…U ovakvim situacijama nema mjesta natjecanju. Dolazimo do jame Mamet, umorni, sunce upržilo ali donosimo odluku da se ne odvajamo makar imamo još 4 sata hoda. Za mene je ova ekipa istinski ekipa heroja cijele priče. Humanost, prijateljsko dijeljenje dobrog i zlog. Slaviš i uživaš u trenucima dobroga, a usto tako dijeliš i loše momente.

Sve je ispalo dobro, bili smo umorni, iscrpljeni. Na povratku smijeh, piva, čokolada i druženje. Planina ostaje zauvijek gdje je i bila, ostavili smo ju netaknutu za sljedeće generacije i ponovni posjet. Vraćamo se zasigurno u taj vrlet i stanište Vila. Samo mogu reći: “Život je zaista samo skup trenutaka. Skup trenutaka koje čine putovanje zvano Život. Svatko od nas svoje jedinstveno i posebno putovanje, ali svi smo povezani, a u toj se povezanosti i temelji Život. Osobno želim da mi planina sve više bude dom i prirodno stanište, da mi nastavi biti učiteljica koja me uči poniznosti i zahvalnosti. Neka vam život bude putovanje i istraživanje prvenstveno sebe. Možda se iznenadite što otkrijete.”

Predivan tekst: Ljiljana Oršulić (Mihekovec)

Fotografije: Ekipa dobro raspoloženih ljudi