Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Planinarenje sa djecom u kolijevku hrvatskog planinarstva

Klek (1180 m) – 06.04.2024.g.

Proljeće je idealno vrijeme za planinarenje s djecom. Tako smo i mi krenuli u svijet bajki i priča sa našom Obiteljskom planinarskom sekcijom Hpd Garjevica Čazma – “Garjevičkim žirićima “.

Plan je bio posjetiti Ogulin – kuću bajki Ivane Brlić Mažuranić i planinu Klek. Stigavši u Ogulin posjećujemo kuću bajki i priča iz davnina, uz pomoć Stribora i čudotvornih moći prisjećamo se i mi svojeg djetinjstva. Gledamo crtić o prvom putovanju male Ivane. Vraćamo se u stvarni svijet, razgledavanju grada i sladoledu.

Odmorivši, krećemo na planinarenje. Odličan sklad šume, boja i mirisa, travnjaka, a posebno stijena velikih ali bajkovitih.

Korak po korak, sunce se igralo u krošnjama naše planine, čak je postalo i vruće. Malo kamenog puta, a i čarobne boje proljeća i vrijeme prođe u trenu. Sasvim dovoljno čarolije da ispunimo dan ovim što nam priroda nudi.

Jednostavno trenuci koji se pamte, a kad to sve zajedno spojite prirodnim ugođajem šume, sreći nema kraja. Puni života kao i sve oko nas treba to osjetiti berem jednom u životu. I nećete se sjetiti nekih stvari, ali sjetit ćete se tih dragih klinaca i klinceza oko vas, tog okruženja, cvrkuta ptica, baš te skladne melodije uspavanog diva.

A ” zarada” je ustvari još jedno predivno uživanje i iskustvo u divno provedenom danu i druženju s djecom. Jer ovo i činimo za njih.

Upravo zato, njih moramo citirati:” Ono što smo započeli, moramo i završiti!”, vikala je malena Mia tijekom usponasvojim kolegama, uspuhanim “Žirićima”. “Mi smo žirići, najbolji smo najbolji!”, vikali su svi “Žirići” u glas bodreći se međusobno na putu ka vrhu.

I kako kaže voditeljica “Žirića”, naša Ana: “Puno smo naučili danas. Da moramo hodati samo markiranim stazama, da moramo slušati naše iskusne vodiče, da ne beremo i ne gazimo cvijeće i da je čuvanje prirode naša obaveza, te da sav otpad koji pronađemo putem ili ga mi proizvedemo, obavezno vratimo sa planine u dolinu, na za to predviđena mjesta. Međutim, najvažnije je što smo i mi i naši “Žirići” naučili da smo u planini svi prijatelji, da tamo sve dijelimo i uvijek pomažemo jedni drugima.”

Ovim je sve rečeno i zato, naprijed naši “Žirići”, u nove avanture!

Text: Ljiljana Oršulić (Mihekovec) i Ana Jelača

Foto: svi pomalo

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.