MITSKO-POVIJESNA STAZA TREBIŠĆA-PERUN: PRIRODA I STARI SLAVENI
Starim Slavenima priroda je bila vodilja kroz život. Istočni dio Parka Prirode Učka od Trebišća do vrha Peruna nam svjedoči upravo to. Tko su zapravo Slaveni, što danas znamo o tome odakle su i zašto su došli na ovo područje te kakva su bila vjerovanja prema kojima su krojili život svoje zajednice.
Ohrabreni činjenicom da ćemo dan provesti u prirodi u okruženju drevne povijesti, nas ukupno devetero, u subotu 6.6.2026. se ustalo rano i u šest sati krenulo iz Čazme za Mošćenice, mali srednjovjekovni gradić koji je bio naša polazna točka na Mitsko-povijesnu stazu Trebišća-Perun.
Sama staza kreće od crkvice u mjestu starom, asfaltiranom, uskom cestom koju smo odlučili svladati kombi vozilom????i ubrzo smo se našli na stazici otvorena obzora prema moru i imali Kvarner na dlanu.???? Nakon tog naša staza ulazi i spušta se u kanjon sve gušćom listopadnom šumom punom svježeg zelenila. Tu su izvor, čudesni oblici panjeva, raznovrsne paprati…????????
U dobrom raspoloženju dolazimo do Trebišća. Zaselak Trebišća smješten je uz slikovite kaskade Potoka i podno padine brda Perun. Zbog strmine kojom se Perun obrušava prema udolini, Trebišća su cijelu zimu bez Sunca. Ova slikovita oaza mira napuštena je nakon Drugog svjetskog rata, a još od srednjovjekovnog doba u njoj je djelovao mlin koji je brašnom opskrbljivao sva okolna mjesta. U još davnija vremena, Trebišće je bilo mjesto žrtvovanja što nam i sam naziv sugerira.
U mjestu je muzej (uz čiju ulaznicu dobiješ i rakijicu????) koji nam približava da je upravo ovo bio prostor Velesa, slavenskog boga mraka, podzemlja, plodnosti i stoke.???? Nasuprot mu stoji Perun slavenski bog nebeza i gromova. T u su još Jarilo-sin Perunov koji donosi proljeće-novi život, moćna Mokoš, Stablo svijeta, krug života i još mnogo čuda staroslavenske mitologije.
Puni dojmova krećemo dalje po uređenoj i dobro markiranoj stazi u smjeru našeg odredišta-vrha Perun⛰️. Ovdje je staza nešto strmija i pokazala se prezahtjevnom za naše “dvi nonice” koje se radije vraćaju u Trebišće. Mi nastavljamo dalje i dolazimo do planinske Visoravni po Trebišća. Na 700m.n.m.v. Ovdje su smješteni pastirski ljetni stanovi. Nailazimo na land art zmiju od suhozida. Uz stazu, na livadi posutoj planinskim cvijećem nas dočekuju i konji. Prekrasne životinje. Ovdje iskazujemo svoju “hrabrost”. Kako smo se približavali konjima oni su nas odlučili bolje upoznati i prišli nam u susret na samu stazu. Slijedi povlačenje jer smo shvatili da se oni nemaju namjeru maknuti. Prekrasne životinje, ali…????
Sada nam slijedi još samo završni uspon i zadnje znojenje od pola sata. Oko 14h stižemo do cvijećem i leptirima posutog vrha Perun na 881 m.n.v. Pogled s vrha je ograničen jer je prekriven mirisnom borovinom, ali s mjesta sa stolom i klupama lijepo se vide Suhi vrh (1333m) i Vojak (1401m). Slijedi zasluženo uživanje uz kavu, čaj i sendviče.☕????
Nakon uživancije i zafrkancije krećemo nazad istim putem. Spust protječe bez problema. U Trebišćima nas dočekuju naše vesele “dvi nonice” i za čas evo nas do našeg kombi vozila kojim se spuštamo do Mošćenica koje brzinski razgledamo. Jako lijep gradić. A potom na more, Moščenićku Dragu.????️ Neki se kupaju, točaju noge, jedu, piju…gušti su gušti.????
Na kraju se samo pitam što nas to pokreće da ganjamo neki vrh????? Neki kažu nema smisla. Ono lijepo kod planinarenja je to što su ljudi na planini susretljivi, vole popričati, podijeliti hranu i piće, šaliti se. To su trenuci iskrene sreće, na što u svakodnevnoj vrevi često zaboravljamo.????
I ono najvažnije, bliži smo iskonskoj prirodi, bliži starim Slavenima.
Autorica teksta: Ana Jelača
Fotografije: sudionici izleta
