Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

HPD Garjevica na Krndiji

Dana 09.08.2020.g. devet članova našeg društva uputilo se na Kapovac (790m), najviši vrh Krndije. Krenuli smo u 6h, a putem se zaustavljamo u Grubišnom Polju na ustputnu kavu, dok se naše mlade snage Ana,Marija i Iva časte sladoledom. Na Orahovačko jezero stižemo oko 9:00h te nakon što smo primjetili da ulazimo u jednosmjernu ulicu, evo policije koja nas ljubazno upozorava da smo u krivom smjeru, ali na pravom putu za Ružica grad i Kapovac.

Put je pred nama i lagano nastavljamo hodajući. Za dvadesetak minuta stižemo do prekrasnog povijesnog Ružica grada kojeg se svakako isplati pogledati i obići, što i činimo. Malo smo ogladnili pa čekamo da naše sladoleđije popapaju sendviče i krećemo dalje. Kroz hladovinu idemo prema Starom gradu, svi oznojeni, a naravno moja malenkost najviše (previše Žuje od proslave rođendana). Naš, odnosno Majin Mario stalno prati jesmo li na pravom putu budući da markacije baš ne ulijevaju povjerenje. Idemo mi lagano onako znojni, kad čujemo povik naše Ive: “Nema predaje, idemo!”. Uskoro se ukazuje Stari grad i nakon nekoliko minuta ukazuje nam se naš cilj, vrh Kapovac prepoznatljiv po televizijskom odašiljaču. Kraj table za Kapovac susrećemo bicikliste koji voze po brdskoj strmini  i čiji su zavoji i skokovi za svaku pohvalu. I evo nas na vrhu. Slijedi penjanje na vidikovac odakle se priuža pogled na Požešku kotlinu i ravnu Slavoniju. Morao sam zapjevati onako kao Kićo: “Inati se Slavonijo!!”. Vrijeme provedeno na vrhu koristimo za ručak iz ruksaka i hladno pivo za koje se pobrinuo Mario. Hvala Mario! Natrag se spuštamo uz Ružica grad i nailazimo na jezero puno kupača. Što sada? Gladni smo i žedni. Odluka je pala da odemo na ručak u restoran i nakon nepunih pola sata čekanja da nas netko posluži, onako žedni i umorni odlučujemo se za drugo mjesto. Odlazimo u restoran Ružica grad gdje nas dočekuje brza usluga i kvalitetna hrana. Hvala Biserka! Vrijeme je za povratak u Čazmu te preuzimam volan u ruke. Putem se zaustavljamo u Suhopolju i Grubišnom Polju na okrijepu lubenicama, dinjama, sladoledima i cedevitama, a dolaskom u Čazmu mi odrasli i hladnim pivama. Na kraju bih zahvalio svima na odazivu, posebno obitelji Brezničar. Do slijedećeg izleta, lijep pozdrav!

Miroslav Grebenar