“Eeljooo” Gorski kotar u tri skoka jer ništa nije nemoguće!

Za kraj listopada, družina iz Čazme potpomognuta sa prijateljima iz Ivanić Grada i Bjelovara, skoknula je ovaj put veselo do Gorskog kotara. Onog njegovog sjevernog dijela.

Plan je bio prvo obići Brankov vrh i vrh Jelenc, no prevrtljivi vodič, odlučio je da će Brankov vrh malo pričekati ovaj put, te da će orijentiri biti spomenuti vrh Jelenc i poznata Guslica. Sve je bilo spremno. Tri kombi vozila, vozači, planinari….ma sve….samo se čekalo što će reći nebo. Jer tih dana zbilja je kišilo i kišilo i kišilo. No, broj kapljica na onom sivom oblačiću koji često promatramo kada surfamo stranicama raznih portala za vremensku prognozu se drastično smanjio i bio je to signal za pokret! Naravno, odmah tada ide ona poznata planinarsko-filozofska: “nema lošeg vremena samo lošeg planinara (ili loše opremljenog planinara)”. Je…dok te dobro ne opere kiša i vjetar…onda sve pada u vodu.

Međutim, nas je vrijeme zbilja nagradilo. Ni traga kiše (moraš samo glasno vikati:”Eeljooo kiša, eeljooo!”). Dobro, vjetar je malo “škakljao” obraze i ručice, no Bože moj, ako ti nešto nije jasno, sjeti se one planinarsko-filozofske od prije dvije-tri rečenice, a ako ni to ne pomaže, onda pitajte našu Gloriu koja će vam objasniti da “ništa nije nemoguće”.

Iznenađeni ovakvim poklonom (mislimo na vremensku prognozu), u hodu mijenjamo zacrtani plan i odmah ubacujemo još jedan vrh u našu rutu – vrh Planina! I da budemo iskreni, ljepši je i od Jelenca i od Guslice. Tako je odlučio stručni žiri na kraju. Jedino što malo podiže radnu temperaturu pri samom usponu.

Da rezimiramo – solidni vremenski uvjeti, dobro raspoloženje i uporna ekipa i vrhovi Jelenc, Planina i Guslica “osjetili” su čvrstu ali veselu čazmansko-ivanićgradsko-bjelovarsku gojzericu!

I ako Bog da, opet će!

Tekst i unos: K.Čikor

Fotografije: skoro pa svi