Ćićarija u snijegu
Poklon-Ošalj vrh-Mali Planik-Veliki Planik
Još jedan lijep i ugodan dan u planinama. Uistinu šarolika ekipa. Ako bismo gledali sa književne strane mogli bismo reći – antonimija (nadam se da ne griješim). Dva leksema suprotnih značenja. Skup iskusnijih planinara i planinarskih debitanata, mladih i starih, malo muških i Boga mi puno više ženskih, visokih i niskih….no u jednom ipak istih, ekipa sretnih ljudi.
Bojali smo se vremena, prognoza je bila crno-bijela, no Norvežani su opet uboli točno. Vrijeme na našoj stazi bilo je prihvatljivo, čak iznad očekivanja. Jedino što je omelo potpuno uživanje bila je magla, odnosno oblak koji je progutao Veliki i Mali Planik. Vidljivost je bila ograničena. No, kako je netko rekao, imamo Google i budemo guglali kad dođemo doma i sve budemo vidjeli.
Ivančica, ovaj put u ulozi “strogog” organizatora i vodiča bila je izuzetno sretna jer ekipa je rutu odradila “muški”, sa osmijehom na licu. Zezancija, veselje, pozitivan stav po prohladnom vremenu, grijali su ekipu cijelo vrijeme kao i kuhano vino poslije pohoda na Poklonu. Veseli činjenica da je u grupi bilo nekoliko planinarskih debitanata koji već sada traže planinarske iskaznice, a posebno pak veseli nastavak prijateljske suradnje sa ekipom iz DPP Ivanić Grad, sa kojima je uvijek gušt dijeliti “planinarski kruh” na izletu.
Sada slijede pripreme za predstojeću planinarsku godinu, jedno fantastično planinarsko predavanje u našem gradu i onda juriš!
U nove planinarske podvige.
Tekst: Kristijan Čikor















