August Šenoa i Kameni svati
Kameni svati su skupina dolomitnih stijena osovljenih na zapadnom rubu Medvednice, neposredno iznad sela Jablanovca. Prema narodnoj predaji, stijene su nastale tako što je majka nekog mladoženje, nezadovoljna budućom snahom, kletvom okamenila svatove. O tome govori i pjesma »Kameni svatovi« Augusta Šenoe, napisana 1869. godine. (izvor Hrvatski planinarski savez).
Da, lijepi su ti Kameni svati. Iz daleka, a još ljepši izbliza. Te stijene koje nijemo strše sa šumovite Medvednice i pričaju priču o jednoj velikoj ljubavi i o jednoj užasnoj kletvi.
…..Gnjevnom rukom srce tisnu,
Gnjevnim grlom ljuto vrisnu:
“Ubila me strijela mahom
Ak’ mi Janja bude snahom!
Kleta družbo, na toj stijeni
Kamenom se okameni!”
Zahujila olujina,
Razvali se nebesina,
Puče strijela
Usred sela:
Bijeli zidi lijepog mlina
Crna sad su razvalina.
Svati, otac, muž i žena
Tvrd su kamen do kamena,
Stara svijetom kud vrluda,
Kažu ljudi da je luda.
Projurilo mnogo ljeta
Preko bijelog božjeg svijeta,
A zidine Susjedgrada
Prah, pepeo već su sada.
Jošte stoje kamen-svati,
Lako ćeš ih prepoznati,
Mladu, mladog, kuma vitog
I djevera kamenitog.
Pa kad usred burne noći
Munja crni oblak sjeca,
Usred noći o ponoći
Neki mukli glas zajeca –
Zvonce li je, što tu bije?
Nije, brate, zvonce, nije:
Uz rumeni neba plamen
Bijela žena plače, stenje,
Grli kamen, ljubi kamen,
Da sve dršće kruto stijenje;
Ruke joj se k nebu šire,
Burom zdvojni glas prodire
U pol plača, u pol smijeha.
“Kad se ljubi, nema grijeha.”
Pitaj narod pri toj gori:
“Šta će ona rosna stijena?”
Pa ti narod odgovori:
“To su svati od kamena.”
August Šenoa
Da. Lijepo se prisjetiti ovih tužnih stihova Šenoine pjesme svaki puta kada se dođe na ovu lokaciju. To je dio naše povijesti, naše kulture, ostavština jednog velikog hrvatskog novinara i književnika. Da. Lijepo je doći i uživati ovdje, te u tišini uputiti pogled sa vidikovca prema Jablanovcu i dalje. I usput se pokloniti pored velikog metalnog križa posvećenom Hrvatskim mučenicima.
Bili smo malena grupica, no baš smo uživali !
Tekst i unos: K.Čikor
Fotografije: svi učesnici pohoda