Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Jedan vrh i skoro tri izvora 😀

Trebao je ovo biti izlet u Austriju i obilazak zvučnog kanjona Tscheppaschlucht, nedaleko slovensko-austrijske granice, znači odlazak “na vodu”. Međutim, korona je i dalje “u igri”, pa se u Austriju trenutno ne može onako kako bi mi željeli. Zato je nastalo gruntanje, a kada gruntaš, dođeš i do ideje. Makar ona bila i pogrešna.

Sada, na kraju dana mislimo da ipak nije bila pogrešna. Naprotiv.

Odluka je bila da se izvedemo u Gorski kotar i to u onaj rubni, skoro pa najsjeverniji, tik uz slovensku granicu, jer tamo još nismo. A fala Bogu, taj dio osim što je brdovit, pun je i vodenog bogatstva tako da je ideja “vodene komponente” zadržana i kroz ovaj pohod. Posebno i iz razloga što je jučer tamo predviđena i kiša malo većih razmjera, tako da je vode trebalo biti posvuda. I u gaćama 😉

Naš pohod je započeo nedaleko od Delnica, put vrha Veliki Drgomalj jer ne možeš ići na planinarenje, a da baš nikakav vrh ne dosegneš. Nije to to. Veliki Drgomalj je zanimljiv vrh, no jučer nam nije dao ono najdragocjenije – pogled. Upali smo u oblak i na žalost ostali uskraćeni za predivan vidik. No barem nije bilo kiše.

Kada smo uspješno apsorbirali najteži dio, krenulo se na onaj lakši. Na vodu. Grad Čabar i izvor rijeke Čabranke.Tko nije bio, tek kada tamo zaviri, vidjeti će što je do sada propustio. Bilo je pokušaja i bijega u Sloveniju, no bezuspješnih 😂. Neki su utjehu pronašli u kupovini pastrva iz uzgoja tik uz izvor. Zaljubljeni su utjehu pronašli u fotkanju na mostu zaljubljenih, a žedni na obilnom izvoru Čabranke. Kiše opet nije bilo.

Nakon ovog vodenog šoka, krenuli smo put Zamosta, no zapelo se u Plešcima. Restoran “Pr Lipe” okupirali smo u trenu. Pivica, kavica, ćevap, ovo, ono, sve po super povoljnim cijenama. Preporuka svakako.

I onda konačno Zamost. Moćan i bučan izvor Gerovčice. Rijeka kratkog no osebujnog toka, posebice njen nevjerojatan izvor podno okomite litice i njen tok u prvih, divljih, 300-tinjak metara. Vrijedi posjetiti, vidjeti, doživjeti. Jedinstveno. Kiše, da poludiš,opet nije bilo. Super!

Da ne zaboravimo, tu je odmah i Kupa. Da, ona smaragdna rijeka što oplahuje Karlovac. Ovdje je njen izvor, no iako planiran, ostao nam je nedostižan. Nismo više imali vremena. Na žalost ili ipak na sreću? Ma na sreću jer je to dobar razlog da se vratimo ponovno.

Na kraju dana, svi smo bili zadovoljni. Posebice ona junačka, najmlađa skupina planinara koji su stojički izdržali sva iskušenja.

Da rezimiramo. Nismo bili u Austriji, no Gorski kotar bio je i više nego dostojna zamjena. Guštali smo. Dva bratska planinarska društva iz Moslavine uz prijatelje iz Bjelovara, te nekoliko djece, skoro pa 40-ak razdraganih duša, dalo je ovom pohodu poseban štih.

Vjerujem da se vraćamo starom normalnom!

Još nema komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.