Vaganski vrh – kralj Velebita!
Pjesma kaže:”Malo mi za sriću treba…!”
I definitivno je tako. Trebaš samo dobru ekipu, lijepo vrijeme i naravno…Velebit. I biti ćeš sretan. Jer na Velebitu nikada, ako imalo voliš planine, ne možeš biti nesretan. Ta će planina uvijek iz tebe izmamiti ono najbolje. Ok, možda će tijelo biti umorno, no duša će biti odmorena, “sita”, sretna…
A kada je duša sretna, onda je umor najmanja stvar koja te može brinuti.
Tako je i ova malena grupa čazmanskih planinara odlučila “nahraniti” dušu i uživati u bespućima Velebita. I to na njegovom najvišem vrhu, “kralju Velebita”, njegovom veličanstvu – Vaganskom vrhu.
Bez obzira na hladnoću i snijeg, srca su bila vruća i sretna. Jer Velebit je bio dobar domaćin i širokih ruku prihvatio je ovu veselu družinu.
Još jedna od onih epizoda u planini koja se sprema u “torbu” najljepših sjećanja i uspomena. Za Gogu, Natašu, Darka, Luku i Danka još jedna lijepa priča u bogatoj knjizi planinarskih izazova.
Text i unos: K.Čikor i Ljiljana Oršulić (uz instrukcije Goge i Nataše)
Fotografije: Gordana Devčić i Nataša Furmek
