Snivaj Vilo Velebita….
Visibaba -Bačić Kuk-Veliki Sadikovac
Bilo ljeti ili zimi Velebit je zaista posebno mjesto pogotovo ako za to možete odvojiti dva dana kao što smo mi. I naći neki smještaj gdje ćete biti okruženi prirodom. Odlučili smo se na šatorovanje. Za planinare poseban doživljaj. I ovaj vikend Hpd Garjevica Čazma i DPP Ivanić Grad, krenuli put Velebita. I opet se dokazalo da zajedničkom, prijateljskom druženju i suradnjom postižemo odlične rezultate. U planu je bio dvodnevni izlet.
Prvi dan: Visibaba -Bačić kuk
Iz Ivanić Grada krenuli smo u ranim jutarnjim satima. Makar je bila predviđena kiša, a mislim da je razmišljanje većine bilo, ma idemo, kako bude. Samo da se maknemo u planine i da udišemo punim plućima onaj predivan planinski zrak. Kao na vrhu svijeta! Dolazimo konačno u Baške Oštarije uz male nedaće, kasnimo zbog velike gužve na auto putu (sezona) ali stigli smo. Obavljamo zadnje pripreme, obuvamo gojze, ruksak na leđa i ho-ruk hajde idemo. Makar je od jutra oblačno, ne damo se smesti. To nam je odgovaralo, nije bilo prevruće tako da smo brzo stigli na Visibabu (1160 m). Naravno usputna fotkanja ne izostaju. Hodali smo u koloni jedan iza drugog kao jedna poduža šarena gusjenica. Odmah krenuli na Bačić kuk ,kišica nas je lagano pratila kao da nam kaže i ja sam tu .Bačić kuk (1304 m) je najviši i najsjeverniji kuk u nazubljenom nizu Dabarskih kukova s kojeg puca pogled na šumovitu unutrašnjost Velebita ,koje su većinom strme i ne pristupačne stijene. Moram naglasiti da je s nama bio jedan mali planinar ( Fran ,9.g.). Njegov tata kaže veliki planinar jer je prošao već puno vrhova zahvaljujući tati. Popeo se i na sam Bačić kuk. Bravo tata Igore. Bravo Fran. Planinariti nije lako ni jednostavno, ali ja jednostavno uživam u tome. Svaki put kada dođete na vrh nagraditi će vas prelijepim panoramskim vidikom. Najljepše je u svemu tome što smo stvarno uživali u svakom pogledu. Naljepši pogledi su prema moru i otocima. Ne mogu vam opisati taj osjećaj, sreće i ponosa mora se doći vidjeti i doživjeti tu ljepotu i u njoj jednostavno uživati. Vrijeme je prebrzo prošlo, morali smo krenuti dalje. Čeka nas još puno posla .Smještaj, slaganje šatora ,pečenje roštilja i naravno opuštanje. Uz roštilj ,pivu ,gemišt i završiš predivan dan. Kreneš prema šatoru, a ono nebo prekriveno milijardama zvijezda. Ima li boljeg od aktivnog odmora i spavanja u šatoru sa smještajem podno planine koju možete istraživati danima. Ima i jedna anegdota ,peh ,kako god si prevedemo. Upozoravajući planinare da isključe alarme da ne zvone rano ujutro, ipak mi se dogodio kiks -ja sam svoj zaboravila isključiti. Ali kako se kaže-“Bolje da izumre selo nego običaji” Lijepo frajer (alarm ) zvoni u 3.30. U 3.30 h da ne povjeruješ. Svima je bilo smiješno, što se to meni upravo desilo, ali eto događa se. Da ne zaboravimo običaj, jer na svakom izletu netko zaboravi isključiti alarm (od Krupe, Ravnog Dabra ,Paga, pa sada I Velebita postaje tradicija.
Drugi dan: Veliki Sadikovac (1286 m)
Vrh na Velebitu smješten na sjeverozapadnoj strani Južnog Velebita. Sastoji se od 2 vrha i prostranim travnatim sedlom između njih, a vrh je orijentiran na ličku stranu, a po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova. Poslije Sadikovca ručak, kupanje u Karlobagu i sretan povratak kući. Pa eto za kraj ne oklijevanje posjetiti ga, jer Velebit je još uvijek tu i bit će zauvijek , samo se mi trebamo probuditi i uživati u toj ljepoti. Naglasiti ću još nekih zanimljivih vrhova i staza. Tu se nalazi i popularna Premužićeva staza, kao i Pl.dom Prpa, Kubus ,Kiza, Badanj, Basača, Budakovo brdo, Štirovača, Konjevača, Stupaničevo i mnoge druge zanimljive destinacije.
Za kraj “LIJEPO SANJAJ VILO VELEBITA”
Text i fotografije: Ljiljana Oršulić (Mihekovec)
Unos: K.Čikor
