Petrova Gora i posljednji hrvatski kralj
Uvijek je lijepo posjetiti ovu ponosnu goru. Nije to samo planinarski uspon već je to posjet i vječnom počivalištu posljednjeg hrvatskog kralja. Zato je pohod ovoj gori uvijek nešto posebno.
A posebno je kada se to učini sa velikim brojem djece i novih članova i kada im se usput objasni zašto je ova gora toliko važna.
Zato smo ponosni što smo ponovno posjetili Petrovu Goru i počivalište posljednjeg kralja hrvatske krvi – Petra Svačića.
Kako bi sve bilo u edukacijskom tonu, donosimo i Vam jedan kratak presjek Šenoine priče o posljednjim trenucima života kralja Petra Svačića jer u njoj ima toliko istine koja nas i danas opominje.
” Pala je noć. Hrvatski junak tumara mrakom, a na smrt je ranjen. On na svom putu posustaje teško dišući, a ruka mu je slaba te se njome hvata za hrast. Kako hoda tako ostavlja iza sebe trag krvi. Kada ga je obuzela slabost, pokušao se uhvatiti te prisloniti na ostatak slomljenog drška hrvatske zastave. Kada ga je zaokupila jaka bol, klonuo je pored česme, a u oku mu se mogao vidjeti sjaj. Bio je sretan jer je gledao svoju zemlju Hrvatsku…..
…..Ipak, tada planina postane obasjana sa svjetlošću. Pojavi se vila u bijelom – vila Hrvatica. Upita djevojka ovog junaka tko je ona, a on joj odgovori da je on novoizabrani kralj Hrvatske. Ime mu je Petar Svačić. On joj objasni kako ga je narod izabrao za kralja u vrijeme kada je zemlju pogodila pohlepa, nesloga i podlost te kako su plemići bili zainteresirani da se dočepaju krune……
…..Petar i njegova vojska hrabro su se borili do kraja, ali protivnici su bili brojniji. Na kraju Petar je bio i ranjen i to smrtno od izdajničkog noža hrvatskog vojnika. Pobjednici su slavili, ali tada nisu bili niti svjesni činjenice da su tom borbom osudili Hrvatsku državu na smrt, da je hrvatski narod od toga dana rob te da je hrvatsko kraljevstvo propalo.
Kada je ispričao svoju tužnu životu priču, Petar je bio spreman umrijeti. Vila mu tada kaže da će Hrvatsku snaći još puno zlobi, krvi i smrti, ali Hrvatska će na kraju biti slobodna. Ustat će i osloboditi se od stranaca. Kada nastupi to vrijeme, dići će se i hrvatski narod. On će se izboriti za slobodu, a Hrvatskom će ponovo vladati sreća jer će ona biti slobodna.
Kada je čuo riječi vile Hrvatice, odmah je odlučio nazdraviti svetoj zemlji Hrvatskoj. U svoju kacigu napunio je vode i dodao joj tri kapi krvi te isto toliko kapi znoja. Time je izrekao zdravicu Hrvatskoj.
Na kraju je rekao kako mu sada nije teško umrijeti. Može otići spokojan. Izdahnuo je prekriven zastavom Hrvatske, a nad njim je plakala jako tiho vila Hrvatica.”
August Šenoa
Unos: K.Čikor
Tekst:K.Čikor, Miroslav Grebenar, August Šenoa
Fotografije: sudionici pl.pohoda
