Od Dinare preko Kamešnice ka Svilaji

Prije svakog planinarskog pohoda ono što se najviše prati  je vremenska prognoza. Iz dana u dan promijenjivo. Za ovaj planirani pohod u trajanju od dva dana vrijeme nam nikako nije bilo naklonjeno. Petak gledamo prognozu i nekako se  prognoza poboljsala,moguće oborine samo za subotu,dogovor pada,odgode nema.
Subotu ranom zorom 4 člana HPD Garjevica polazi prema jugu u smjeru planinarskog masiva Dinara prema planinarskom vrhu Mali Maglaj. Vožnja nam je trajala skoro 6 sati, dolaskom na planinarski masiv Dinara vrijeme ne može biti bolje, sunce ,a oblaka čak ni u Bosni. 
Ovaj planinarski izlet započinje kod planinarskog doma „Sveti Jakov“ na visoravni Vrdovo. Do doma se može doći svim vrstama vozila. Mali Maglaj sa svojih 1455 m – dominira iznad visoravni Vrdovo, na hrvatskoj strani masiva Dinara.Na vrhu je izgrađen veliki kameni križ, podignut u spomen na poginule branitelje u nedavnom domovinskom ratu. S vrha se pružaju nezaboravni vidici na Kamešnicu, Biokovo, Mosor, bliže dalmatinske otoke, Svilaju, ostale vrhove Dinare, Cincar, Vran i Čvrsnicu. Predivan vidik je na gotovo cijelu Cetinsku krajinu, grad Sinj kao i na visoravan Vrdovo. Da ne preskočimo planinarske običaje,na samom vrhu imali smo krštenje našeg novog člana društva Alena, kojem je ovo drugi planinarski pohod,ali prvi iznad 1000m nadmorske visine. Podnio je to muški i spreman je za nove planinarske izazove. 
Pohod na Mali Maglaj je trajao oko 3 sata, dolazimo do auto i lagano krećemo prema našem novom planinarskom izazovu. Put nas vodi prema Kamešnici, ona  je nastavak Dinarskog lanca planina koja se nalazi na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, između Sinja u Zagori i Livna u Završju. Uporište za glavne uspone na Kamešnicu je brdsko selo Donja Korita u kojem je planinarska kuća Orlovac. Sam uspon traje oko sat i pol, većina planinarske staze je kroz makiju po kameno-travnatoj podlozi, stjenoviti vršni greben je 5 minuta prije dolaska na vrh Glavaš. S vrha Glavaša pruža se vidik na Svilaju, Peručko jezero, Sinj, cijelo Sinjsko polje, Mosor, Biokovo i do vrhova Kamešnice na drugoj strani. Lijep je vidik na Blaca i planinarsku kuću u Donjim Koritima. 
Silaskom sa Kamešnice zaputili smo se prema planinarskoj kući Orlovac,jer smo nekoliko dana prije pohoda saznali da imaju organizirani pohod na Glavaš na blagdan Sv.Luka, tako da ujedno i nasem  članu društva Luki,  bio imendan. Dolaskom u dom, bilo je nekolicina ljudi ispred doma, domaćini su odmah došli do nas i počastili sa vrhunskim grahom i hladnim napicima. Planinarska kuća Orlovac u Donjim Koritima velika je zidana prizemnica u donjem dijelu sela koja je prije služila kao škola. 
Smjestili smo se u Sinju,tamo prenoći, ujutro uživali u kavici i  krenuli prema našem zadnjem planiranom vrhu za taj vikend, Svilaji. Sjeverni dio Svilaje bio je u Domovinskom ratu kao zona razgraničenja posijan minskim poljima i nije siguran za posjet planinara. Prilaz iz Zelova je u tom smislu siguran i danas je jedini put koji se koristi za uspon na vrh Svilaje. 

Svilaja je razmjerno najviši i najduži planinski lanac nasred dalmatinske Zagore, koji je zajedno sa sjevernim nastavkom u kijevskom Velikom Kozjaku dug preko 50 km. Sa parkinga makadamske ceste  skreće lijevo na planinarsku stazu koja se u početku strmo uspinje i vodi kroz opožareni dio terena. Nakon desetak minuta hoda otvara se lijepi pogled na Peručko jezero.Nakon 30 minuta laganog hoda, Izlazimo iz opožarenog dijela staze i dolazimo na pitomiju kršku golet prošaranu kamenjem i travom. Na sam vrh Svilaje – Bat (n/v 1508 m) stižemo za neka dva sata. Pored naziva vrha Svilaje, susrećemo i drugi naziv „Bat“ (u planinarskoj literaturi i na planinarskim kartama). Sam vrh je kamena glavica prošarana travom. Vrh je označen geodetskim stupom, kao stalna točka geodetske osnove sa ispisanom nadmorskom visinom 1508 m. Stup je obnovljen 2012 godine.  Uzeli smo si vrijeme za uživanje u pogledima i napravili dužu pauzu na samom vrhu, svjesni da nakon ovog silaska nas čeka dug put do kuće. Veselimo se novim pohodima. 

Tekst: Tea Bednjanec

Unos: K.Čikor

Fotografije: učesnici pohoda