Prvomajski planinarski izlet na Brač
Nakon vrlo ugodne vožnje sa našim šoferom Tom’com, od kojih 5 sati, ukrcavamo se na trajekt u Splitu i plovimo put Supetra…
Prva stanica nam je Pustinja Blaca! Planinarskom stazom spuštamo se do svećeničkog samostana uklesanog i izgrađenog u stijeni kojeg su u 16. stoljeću osnovali glagoljaši bježeći pred Turcima. Nakon zanimljive ture sa vodičem po samostanu Blaca, g. Lukom, razgledamo okolicu, odmaramo i krećemo prema autu.
Smještamo se u planinarskoj kući Gažul, totalno je preuzimamo! Naša draga planinarka domarica gospođa Senka nas dočekuje i sve nam objašnjava. Tu se kuha, tu se pere suđe, rade se sendviči za sutradan, rješavaju se tekuća pitanja, karta se.
Nakon smještaja odlazimo do Nerežišća, mjesta koje je u prošlosti bilo glavno mjesto otoka, prije nego što tu ulogu preuzima Supetar. Obilazimo centar mjesta i neizostavni bonsai bor na krovu kapelice.
Tog prvog dana odlučujemo iskoristiti priliku i popeti obližnji vrh Veli Gažul s kojeg puca pogled prema Bračkom kanalu, Splitu, Kaštelima i planinama koje ih okružuju.
Povečerje prolazi u ugodnom druženju uz neizostavnu Vesninu kuhinju.
Sljedećeg jutra krećemo put Bola (još uvijek nikoga ne boli) i oko 8 sati počinje naš pohod prema vrhu Vidove gore. Nakon 2.5 sata stižemo na vrh s kojeg puca pogled na Bol, Zlatni rat, Hvar, Paklinske otoke, Vis… odlično se vide i Biokovo i Pelješac.
Nakon poduže pauze i uživanja na vrhu koji su uključivali koktele, kave, pive, treninge, susret sa HPD Bilogora, spavanje i naravno naslikavanje krenuli smo natrag prema naše kombiju i Bolu (sad su neki već pod bolovima).
Slijedi nam posjet Škripu, najstarijem mjestu na otoku i Muzeju otoka Brača. Muzej ne bi bio muzej bez dobrog kustosa a gospođa Andrea je po tom pitanju pravo čudo! Informacije koje smo dobili, saznanja o nekim povjesnim događajima, navikama, svakodnevnom životu i ljudima začinjeni osobnim iskustvom kustosice odveli su nas u neka prošla vremena..
Sljedećeg jutra i posljednjeg dana našeg planinarskog izleta odlazimo u Murvicu, selo u blizini Bola i krećemo prema Zmajevoj špilji. Tko je na Braču bio a Zmajevu špilju posjetio nije, propustio je dosta toga! Bez našeg vodiča ture, g. Zorana i njegovog Toresa doživljaj nije potpun. Odličnim predavanjem tijekom ture podsjetio nas je na stalnu borbu između dobra i zla ali i na činjenicu da povijest pišu (klešu) pobjednici…
Ova tura je stvarno bila šećer na kraju.
Za kraj odlazimo u Bol, pijemo oproštajnu kavu, vjetar nas baca po Zlatnom ratu..
Spremamo stvari, opraštamo se od planinarske kuće Gožul i od naše domarice gđe Senke te krećemo prema kući svojoj.
E sad, da su se i za kraj zvijezde poklopile tj. da Hajduk nije igra, da Tereza nije pivala svoj oproštajni koncert te da Roko nije bija kod babe na Braču za 1. maj, možda bi se i mi ukrcali na željeni trajekt! Ali šta je tu je, strpljen spašen. Barem smo vidjeli i nešto od Supetra.
Kući smo sretno došli sutra .
Svim sudionicima hvala, bili smo svi za 10!
Hvala domaćici, gospođi Senki iz HP Profunda i hvala TZ Grada Čazme.
Do sljedećeg susreta, vedro!
