Fruška gora: Pozdrav iz Iloka – Vinkovaca
U subotu krenuli smo u ranim jutarnjim satima. U Srijemskoj kući dočekali su nas prijatelji planinari iz Hrvatsko Planinarsko Društvo Cibalia Vinkovci.
Krenuli smo od vidikovca Vukovo prema Skandali, Liski i vratili se u poslijepodnevnim satima natrag na Vukovo.
Pogled je bio očaravajući, srijemske livade i vinogradi ostave vas bez daha. Družili smo se i sa malim planinarima Cibalije, koji su prije 3 tjedna bili kod nas na Moslavačkoj gori.
Kasnije imali smo druženje i zabavu do kasnih jutarnjih sati.
Drugi dan uživali smo u starom gradu Iloku, prošetali uz Dunav popričali sa lokalnim ribičima, posjetili smo i Iločki stari podrum koji potjeće iz 15. i 18. stoljeća, i uživali u kapljicama vina.
Posjetili smo i Muzej Vučedolske kulture, zatim Vodotoranj u Vukovaru i nezaobilazne Vinkovce, poslje šetnja uz rijeku Bosut i šećer na kraju ručak u pizzeria Marabu.
Moram priznati da nas je vrijeme poslužilo.
Vidikovac Vukovo, toliko je markantan i nevjerojatan pogled na sve četiri strane svijeta da je potrebno sjesti, izdvojiti vrijeme i uživati u čarobnom prizoru srijemske zelene ravnice, prekrasni Iločki vinogradi zlate se na suncu, a rascvjetale šljive mirišu na kilometre.
Ja znam , svjesna sam, da sreća stoji tamo gdje oko vidi beskonaćnost. Samo tada kada se nalazim na mjestu gdje se ne vidi kraj, srce zaigra, a duša se prepusti. Znam i to da put koji sam prošla do tog pogleda nije uzaludan nego onaj naj vredniji.
Onaj koji se duboko ureže u svaku liniju na tijelu, koji taj životni put pravi i spaja nas sa zahvalnom prirodom.
S nama bila je i jedna djevojčica, zove se Dora, ima 7 godina, uživala je s nama i zabavljala nas dva dana.
Zato radost djece je najčešći dokaz da sreća postoji.
Ono što radimo sa onim što imamo, daleko je važnije od onog što imamo.
Text: Ljiljana Oršulić Mihekovec
Foto: svi pomalo
