Za kraj planinarske godine…Moslavačka gora

Eto, danas smo tu, u domaćem dvorištu, na vrhu naše voljene Moslavine. Našoj Moslavačkoj gori. Naravno, ovaj put bez puno vožnje ali sa ekipom odličnih ljudi. Planirali smo da ovo bude malo “mnogoljudniji” društveni izlet, no Bože moj…koga nema, bez njega se može! A i u planinu ideš prvenstveno zbog ljubavi koju gajiš prema planini, a tek potom zbog svega drugog.

Sada već uhodana staza od Gornje Jelenske preko Kolčenice, jezera Mikleuške, Bele crkve, Visa, Humke, “Pukl….e tu stajemo . Na Humci. S razlogom. Na vrhu Moslavačke gore, naš Ivan Bašica sa sinom, pripremio nam je nešto neprocjenjivo. Pravi gurmanski šou. Kao prvo vatrica, bez nje ništa, potom fantastične krafne punjene sirom, pa pečene kobasice, a onda za kraj poslastica! Ivan, Ivančica i Ljiljana pripremaju pržena, friška jetrica sa češnjakom! Hedonistička rapsodija! Možemo samo reći da smo sve ono što smo teškom mukom nosili u ruksacima, sada sa užitkom “prebacili” u prednji “prtljažnik”. I onda punih trbuščića, silazak na Pukli kamen, pa prijevoj Bazu, kapelicu Sv.Benedikta na Kolčenici i povratak do Gornje Jelenske.

Usput kratka posjeta i pozdrav sa jednom od legendi Moslavačke gore, Deda Yetiju i strastvenom zaštitniku naše gore, Munko Borisu.

Rezime: stazu koju jednostavno obožam i koja ima pozamašnu kilometražu (preko 20-ak km) drago mi je da sam njene čari sada na neki način podijelio i prenio na nove vodiče. A onaj gurmanski dio….to je posebna priča. Kao i radost neumornog Kruljac Mateja, koji nas je oduševio i cijelu stazu, a napose onaj najzahtjevniji dio ove staze, doslovno pretrčao.

Tekst i unos: K.Čikor

Fotografije: svi pomalo