Složna braća kuću grade…
Kada nas netko za nekoliko godina upita, a što ste vi to napravili, sa ponosom ćemo moći podići glavu, pogledati svom sugovorniku u oči i reći: “Puno prijatelju moj. Puno! I za sebe i za sve one koji dolaze poslije nas!”
Tako bi mogli sažeti ono što radimo. Ne samo danas, već i svih ovih godina od kada smo “prohodali”. I zato će naš odgovor biti ponosan. I utemeljen na činjenicama i djelima. Mi ne pričamo puno. To ostavljamo “onima” koji grade jezikom. Mi “pričamo” rukama i djelima. Zato danas možemo ponosno reći da su dva važna vrha na Moslavačkoj gori, Mjesec i Kaluđerov grob, oplemenjeni sa prekrasnim klupama i stolovima za odmor umornih putnika namjernika. Kao i ono simpatično odredište, “poluotok” nedaleko Pleterca.
Možda će netko reći da to nije puno, no mi znamo koliko smo truda uložili u ovo. Truda, vremena, muke, strpljenja i vlastitih sredstava. Nitko nam ovo nije ni platio ni poklonio, da se razumijemo. I ne tražimo to jer ovo činimo iz ljubavi. Ovo je naš poklon zajednici, planinarima, šumarima, lovcima, izletnicima, gljivarima, motoristima….svima. Za sve nas na ovoj našoj gori ima mjesta. Ovo je naš poklon našoj zajedničkoj Moslavačkoj gori. I neće nas pokolebati polomljen križ na Kaluđerovom grobu ili uništena smjerokazna tabla koje smo sa mukom tamo postavili. Mi ćemo to opet i ponovno obnoviti ma koliko ih puta netko polomio jer mi znamo za koga to radimo.
Zato što ‘složna braća kuću grade, a nesložna ju razgrađuju’…
Tekst i unos: K.Čikor
