Na Moslavačku goru od Pleterca
Pleterac, 18.02.2024.g.
Za vikend smo posjetili Moslavačku goru, konkretno Pleterac. Kad netko kaže Pleterac, svi se odmah sjete jezera i odmorišta ( restorana ) gdje su naši stari prije uživali.
Danas je to jezero privatizirano i nitko se ne zaustavlja samo se prođe pored jezera , mada je i malo zapušteno. Planinari HPD Garjevice pridružili su se planinarima DPP-a Ivanić Grad i LIPA Garešnica.
Naš cilj nije bilo jezero, malo dalje dublje u šumi postoji jedan mali proplanak uz potok sa stolom i klupom. Tu se planinari, šetači, zaljubljenici u prirodu često okupljanju i druže. Put nas je vodio od Pleterca, lagano uzbrdo, prema Staroj straži na Kopčić brdo do Košutgrada. Prvi puta se spominje 1334.g. Ostaci srednjovjekovne utvrde su dosta u lošem stanju. Košutgrad je jedna od povijesnih utvrda koja se nalazi na Moslavačkoj gori i nije istraženo u potpunosti. Pretpostavlja se da u 16. st. utvrdu osvajaju Osmanlije. Najvjerojatnije utvrda im nije bila zanimljiva pa je od tada prepuštena zaboravu.
Ponekad ju posjećuju planinari i istraživači amateri. Hodajući oko utvrde naš prijatelj Vlado Glogovski našao je staru zahrđalu sjekiru, koja će najvjerojatnije završiti u muzeju Kutine na daljnjem istraživanju. Neizbrisivi trag prošlosti koja se prenosi iz koljena na koljeno sa ponosom dijelim sa svima vama, istomišljenicima, koji vole da čuju pokoju životnu priču napisanu negdje na žutom izbljedjelom papiru.
Tako i naša Moslavačka gora ima svoju priču. Naprosto oni koju ju počinju upoznavati, zaljube se u nju. Ona će vam pružiti hladovinu, napojiti žednog, na svojim izvorima, otkriti svoju divljinu, pokazati utvrde, potoke koji zahvaljujući tišini u kojoj se nalaze, toliko glasno žubore da se možete odmoriti pored njih i slušati zvuk koji će ubrzo izbrisati sve nepotrebne misli i usaditi u vas istinsku vrijednost života. Priroda nikada ne gubi priliku da vas uvjeri u svoju jednostavnost.
Napuštamo Košutgrad bez blaga, i počinjemo spuštanje pa opet penjanje i vraćamo se ponovno na markiranu stazu koja zalazi dublje u šumu i vraćamo se na Pleterac, uživati uz vatricu i pečenje kobasica i domaćeg špeka. Svoju planinarsku priču i osjećaj zadovoljstva nisam htjela sebično zadržati za sebe, a mogla sam.
Naprotiv, od običnog putnika odlučila sam da putujem, hodam i pišem. Povezujem mjesta i trenutke jer je svaki dan za sebe poseban po sebi, pogotovo ako je proveden u prirodi. Još je više dragocjen ako se uputite u istraživanje i ponesete sa sobom sjećanje koje ste spremni podijeliti. Sutra nas čeka novi dan, još jedan od onih u nizu.
Hvala prijatelji na predivnom vikendu, na svim svojim prijateljstvima koje sam stekla i prirodi što mi je podarila predivne i nezaboravne poglede. Ne zaboravite da je Moslavačka gora, njeni proplanci, kose, putevi, vrhovi naše najveće blago.
Ako do sada niste počeli planinariti, nikad nije kasno, jer i ostale staze čekaju i žude za vašim koracima. Ja se iskreno nadam da ćete uživati u galeriji slika i da će vas ponovno vratiti u svijet života u šumi.
Tekst i unos: Ljiljana Oršulić Mihekovec
Fotografije: svi sudionici pohoda
