Imamo 32 gostiju i nema članova online

Dnevnik Hrvatske planinarske obilaznice

U ova teška vremena, kada nesretni covid-19 određuje naš način uobičajeni način života i uskraćuje nam ono što smo do sada uzimali zdravo za gotovo, na dlanu, ono na što smo uobičajeno navikli, ono što volimo, idealno je vrijeme da malo „prekopamo“ po bogatoj škrinjici planinarskih uspomena.

 

Jednostavno, da ne zaboravimo da smo planinari i da ne zaboravimo na planine. Idealno je vrijeme je za istaknuti one među nama, članove našeg društva, koji su u godinama što su prohujale, skoro svaki trenutak svog slobodnog vremena posvetili upravo odlasku u prirodu, u planine.

Naime, naše planinarsko društvo broji svake godine nešto više od 100-tinjak članova i svi do jednog zaljubljenici su u prirodu, u planine. Međutim, jedan dio planinara marljivo, gotovo svaki svoj odlazak u planinu, bilježi na specifičan način. Svoj odlazak u planine žele memorirati otiskivanjem žiga u razne planinarske obilaznice.

Jedna obilaznica među mnoštvom drugih, ima poseban značaj, ona mala, svijetlo plava knjižica, dnevnik - Hrvatske planinarske obilaznice ili skraćeno HPO, u kojoj su kontrolne točke HPO-a, a radi se ustvari o najatraktivnijim hrvatskim vrhovima svih planinskih područja, a jedine kontrolne točke koje nisu vrhovi su Alpinistička zbir­ka u Zavičajnom muzeju u Ogulinu, te Horvatove stube na Med­vednici.

Znači, pri obilasku tih kontrolnih točaka, planinar obavezno sa sobom nosi tu knjižicu tj. dnevnik HPO-a, jastučić za žigove i fotoaparat. Potrebni broj kontrolnih točaka za svako područje upisan je uz naziv područja, a planinar ih odabire prema želji. Taj broj je od 1 do 4 kontrolne točke u jednom području.

Da to ne bi bilo samo suhoparno udaranje žigova i utrka za istima, krovna planinarska organizacija, Hrvatski planinarski savez, pobrinuo se da svakog onog planinara koji ispuni zadane kriterije i adekvatno nagradi.

Zato je HPS za obiđene kontrolne točke HPO-a, odredio šest stupnjeva priznanja:

  • Za brončanu značku treba obići potrebne kontrolne točke iz 10 područja i ukupno najmanje 25 kontrolnih točaka.
  • Za srebrnu značku potrebno je obići potrebne kontrolne točke iz 15 područja i ukupno 50 kontrolnih točaka. Jedina obavezna točka za srebrnu značku je Dinara, a obilazak se dokazuje fotografijom na vrhu (žig nije dovoljan!).
  • Za zlatnu značku treba obići 75 kontrolnih točaka (potrebne kontrolne točke iz svih 20 područja i ostale KT po vlastitom izboru).
  • Za posebno priznanje treba obići 100 kontrolnih točaka (uvjeti za zlatnu značku i još 25 kontrolnih točaka po vlastitom izboru).
  • Za visoko priznanje treba obići 125 kontrolnih točaka (uvjeti za posebno priznanje i još 25 KT po vlastitom izboru).
  • Za najviše priznanje treba obići 150 kontrolnih točaka (uvjeti za visoko priznanje i još 25 kontrolnih točaka po vlastitom izboru).

Sada će netko reći:“ I dobro! Što sada s tim? Zar je to nešto posebno?“

Odgovor na ova pitanja je nedvosmislen: “To je uistinu nešto posebno!“

To zna svaki planinar koji je ispenjao barem ijedan planinski vrh u Republici Hrvatskoj.

HPD Garjevica Čazma, kao mlado planinarsko društvo, upravo je i u ovom segmentu nadmašilo mnoga, možda i puno starija, mnogoljudnija, zvučnija imenom, planinarska društva.

Naime, ovo planinarsko društvo u svojim redovima, na svoj ponos, ima planinare i planinarke, djecu, koji su već nositelji brončanih, srebrnih i zlatnih znački, te posebnih i visokih priznanja. Nedostaje još ono najzvučnije, najviše priznanje. No ne sumnjamo da će se i to vrlo brzo dogoditi.

Ti ljudi zaslužuju da ih se spomene.

Uvijek posebno volimo istaknuti našu djecu. Našu budućnost. Zato ćemo ponosno naglasiti, kronološkim redom, da su naš Lovro Čikor, naša Lucija Piršljin i naši blizanci Dorijan i Filip Car, nositelji brončanih znački HPO-a. Djeca koja još ni osnovnu školu nisu završila, a već „pod nogama“ imaju više od 25-30 planinskih vrhova. Neki od njih i nekoliko dvotisućnjaka, Lucija čak i jedan tritisućnjak. Normalno je zapitati se: „Pa gdje im je granica?“

Kako najčešće uz djecu idu i roditelji planinari, tako moramo napomenuti da su supružnici Kristijan i Ivančica Čikor,  nositelji brončanih i srebrnih značaka HPO-a, uz napomenu da je Ivančica za sada i jedina žena unutar društva, nositelj ovih priznanja. Upravo je ova situacija sa coronom razlog što Kristijan, koji ima uvjete za zlatnu značku i posebno priznanje HPO-a, sa preko 100-tinu planinskih vrhova „pod nogama“,  „za dlaku“ ostao zakinut za ista. No, sve će to doći na svoje. Nadalje, tu su visokogorci, Luka Piršljin i  Zdravko Tonković, nositelji također brončanih i srebrnih značaka, uz napomenu da upravo Luka marljivo sakuplja nešto raritetno, a to su žigovi svih planinarskih domova, kuća i skloništa u Republici Hrvatskoj, dok Zdravko marljivo ispunjava osim obilaznice HPO-a, još nekoliko dodatnih obilaznica. Konačno, tu je i jedan od mlađih članova društva po stažu, no trenutno možda i planinar sa najvećom voljom za novim avanturama, vjerojatno zbog činjenice da je iz vrijedne obitelji planinara, koji je na „ korak“ do srebrne značke, Dejan Car, također nositelj brončane značke.

Kako šećer dolazi na kraju, tako je i ovdje. Ovo planinarsko društvo posebno se ponosi svojim Čazmancem „na privremenom radu“ u Bjelovaru, Draženom Rovišćancem, nositeljem brončane, srebrne i zlatne značke HPO-a, te nositeljem posebnog i visokog priznanja HPO-a, koji iza sebe ima već više od 125 planinskih vrhova u Republici Hrvatskoj. Što reći za njega nego mu poželjeti da što prije dođe do zacrtanog cilja, odnosno najvišeg priznanja HPO-a. Dražen to zaslužuje.