Imamo 206 gostiju i nema članova online

Zimski uspon na Sveto brdo

Velebit je sam po sebi veličanstven planinski masiv. Jednostavno, kultna planina u Hrvata, rekli bi. Ako ga promatraš iz bilo kojeg kuta, on je remek djelo. On je....Velebit.
I takav veličanstven kakav je, u svojim njedrima ima vrhove gdje su neki od njih, opet priča za sebe.
Jedan od njih je i Sveto brdo.

Toliko markantan, toliko dojmljiv, toliko osebujan, toliko dominantan vrh na južnom, a možda i na cijelom Velebitu da ga je nemoguće ne pogledati, ne voljeti, ne poštivati. Ne pokloniti mu se. I na samo zbog toga. I zbog toga što se tijekom Domovinskog rata oko njega prolilo toliko krvi.
Sveto brdo je posebno.
Za svakog istinskog planinara u Hrvata. Za svakog Hrvata i Hrvaticu.

Zato je odluka da se ovaj vrh sada napokon "posjeti" i u najgorim uvjetima, kada je snijeg i kada vjetar gotovo pa ruši sa nogu, poseban izazov. Istinski osjećaj kada spoznaš snagu prirode i njenu nadmoć nad čovjekom.

No, učinili smo to. Sa Malog Alana preko Dušica do zaleđenog vrha stigli smo teško, no uporno i prkosno. Korak po korak. Dosegnuli smo ovaj sveti vrh.
Nekima je ovo već treći put, nekima drugi, no vjerujem da nikom nije zadnji. Zašto?

Zato što je ovo Sveto brdo!

Ovdje se uvijek vraćaš i nikada ti nije dosta. Ma koliko ti bilo teško, ma koliko puta posrnuo, pao, ovdje se vraćaš opet i opet i opet.

Tko nije nogom kročio na ovaj vrh, ne može znati o čemu govorim.

svet