Turski žleb i Turska gora - Slovenija (28.12.'19.)

Slovenija...zemlja koja za planinare pruža toliko izazova.
U bilo koje doba godine. Posebice zimi...

 

Turski žleb smješten je u Kamniško-savinjskim alpama, a najlakše mu se pristupa iz Logarske doline. To je kuloar koji razdvaja Rinke i Tursku goru. Ovaj izlet zahtijeva svakako dobru psihofizičku kondiciju planinara.

Početna točka uspona je parkiralište kod Koče pod slapom Rinka (930 m) koji je visok 90-ak metara, a do kojeg vodi široka pješačka staza.

Sam dolazak u dolinu u kojoj je snijeg, govorio nam je da će ovo biti težak dan.

Staza u početku ide uz slap Rinka, potom potok Savinju, do njenog izvora, te konačno do kuće na Okrešlju. Nažalost, prije dva mjeseca ista je izgorjela. No, tu je Koča GRZ Slovenije.

Odavde praktički kreće ono najvažnije. Prvo uz stijenu sa spomen-pločama, koja nas upozorava da ulazimo u područje maksimalnog opreza.

Staza kroz Turski žleb, može se reći da je najzagonetnija i najzanimljivija u cijelom ovom području. Radi se o uskom gotovo vertikalnom klancu u kojega stalno pada kamenje s preko 2000 m ili još i više, kojeg pokreću nepažljivi planinari dok se uspinju visoko iznad vas. Cijeli je prostor poprilično tjeskoban i nevjerojatno je koliko se često prisustvuje pravim planinarskim morama kada se planinar ispred vas jednostavno ukoči u stijeni.

Kada se klanac, kao sada ispuni snijegom i ledom, te izrazito jakim vjetrom i hladnoćom, vjetrootporne jakne ne znače puno, te hladnoća probija do kostiju. Tako je bilo i jučer. Temperatura od - 14,4 sa udarima vjetra koji te doslovno ruše na izlazu, stvara osjećaj hladnoće od oko - 30 stupnjeva.

Očaravajući je izlaz iz Turskog žleba, dok je dolazak na sedlo pravo iznenađenje. Predivan je pogled s njegovog ruba na prostranu snježnu dolinu i oazu mira ovog kamniško-savinjskog predjela. Desno, pogled se pružao sve do Grintovca, Skute i Rinki, a lijevo, na Tursku goru.

Uglavnom, jučer su osmorica pripadnika VS HPD Garjevica Čazma proživjela možda i najveći planinarski izazov do sada. Bilo je teško, hladno, iscrpljujuće, no svakako, nešto do sada nedoživljeno.

Pomicali smo neke svoje granice, vidjeli koliko planina može biti negostoljubiva, opasna.

Međutim, shvatili smo i zašto ljudi idu u ovakve pustolovine.

I da, kao i uvijek, nismo zaboravili tko smo i odakle dolazimo.

Uživali smo i ovo ćemo pamtiti.

 

Tekst: Kristijan Čikor

Fotografije: Zdravko Tonković