Imamo 8 gostiju i nema članova online

Devastirane markacije na Moslavačkoj gori

Šumski duše sa sjekirom! Zašto!?

Kao klinac, teenager, obožavao sam čitati crtane romane. Ludio sam za njima. Skupljao ih. Doslovno gutao.
Ono, Alan Ford, Blek Stena, Kapetan Miki, Tex Viller, Komandant Mark, Mister No i hrpa drugih imaginarnih likova.
No, najjači lik, zbog kojeg sam non-stop visio na kiosku, tresao se, žicao lovu i čekao sa nestrpljenjem svaki novi nastavak, bio je Zagor Te-ney ili Šumski duh sa sjekirom. Gospodar Darkvuda. I njegov simpatičan frend Čiko.
Uvijek sam zamišljao da taj opaki lik možda i postoji. Da je stvaran.
Međutim, kako odrastaš, skužiš da je to ipak samo fikcija.

 

Sve do danas.
Danas sam zaprimio jednu vijest koja me strašno naljutila. Razočarala. Kao čovjeka i planinara.
Nazvao me jedan od naših markacista i rekao da je neki nesretnik na jednoj od naših planinarskih staza, nedaleko Sv. Vida, na lokaciji Visokog brda, uništio dobar dio markacija, a koje su markacisti mukotrpno zadnjih mjeseci izrađivali.
Poludio sam.
Zajedno sa prijateljima iz društva izašao sam na teren i uvjerio se u ovo "remek-djelo" uživo.
Nesretnik ili više njih, iz samo njemu znanih razloga, pobuda, motiva, najvjerojatnije je sa sjekirom ili sličnim oštrim oruđem, otesao, uklonio, uništio jedan dobar dio naših markacija na predjelu Visokog brda. Užas!
Jedna misao odmah mi je prostrujala glavom.
Sjekira!?
Isuse! Pa nije valjda Šumski duh sa sjekirom? Moj junak iz djetinjstva! Zagor Te-ney!
Da nije ljut zbog toga što smo se drznuli ući na njegov teren? Njegov Darkvud i "unakaziti" ga nekim glupim crveno-bijelim točkicama.
Slika mog junaka iz djetinjstva se urušila.
Zašto Šumski duše? Što smo ti mi krivi?
Zašto ti smetaju naše oznake? Hoćeš li nastaviti sa uništavanjem istih?

"Šumski duše sa sjekirom", ako si imalo muškarčina kakvom se predstavljaš u stripu, onda se javi imenom i prezimenom. Pokaži se i objasni zašto si to učinio. Čime smo te mi planinari naljutili da tako bezobrazno uništavaš naš trud.

Ili to nisi ipak bio ti?

No pitanje ostaje. Zašto?

 

Tekst i fotografije: Kristijan Čikor