Imamo 12 gostiju i nema članova online

Ljubičko brdo i Metla, Velebit 15.09.2019.

Planinarski pohodi čazmanskih planinara na Velebit, već su postali praksa. Tako je i prošli vikend, 20-ak planinara čazmanskog planinarskog društva „Garjevica“, od čega i troje djece, posjetilo Baške Oštarije, a koje su bila polazna točka za uspon na vrhove Ljubičko brdo i Metlu.

 

Uspon na Ljubičko brdo bio je uistinu nevjerojatan doživljaj, jer radi se o planinskom vrhu sa kojeg se pruža fantastičan pogled na sve četiri strane svijeta kada je vrijeme lijepo. A vrijeme je ovaj put bilo uistinu predivno. Pogled na Liku, Južni Velebit, Jadransko more i otoke, Srednji i Sjeverni Velebit. Sve je bilo kao na dlanu.

Osim planinara iz seniorskog i dječjeg pogona , usponu su nazočili i predstavnici životinjskog svijeta. Bili su to sada već legendarana „Bela“, naš omaleni Jack Russell terijer, te ovog puta i jedan domaćin, ogromni sivi bundaš, čuvar stada, a kojeg smo zbog intenzivnog mirisa prozvali „Smradac“.

Pohod na Ljubičko brdo protekao je u odličnom raspoloženju, pogled sa grebena i samog vrha bio je jedinstven doživljaj.

Silazak sa Ljubičkog brda, začinjen je prolaskom kroz najjužniji kuk u stjenovitom nizu Dabarskih kukova – Filipov kuk. Inače, to je i poznato okupljalište penjača iz ovog područja, zbog svojih okomitih, strmih litica.

Ponovno jedan nesvakidašnji doživljaj jer prolazak ovom stazom ustvari je kretanje kroz praiskonsku džunglu isprepletenih stijena i drveća.

Silaskom sa Filipova kuka, stiglo se do simpatičnog umjetnog jezera, na kojem je ostalo troje umornih planinara, a ostatak družine nastavio je u pravcu Metle.

Metla, još jedan zanimljiv vrh, manje "razvikan" vrh, očarao je sada već iscrpljene čazmanske planinare. Upravo pri usponu na Metlu, iskazao se pripadnik životinjskog svijeta, domaćin „Smradac“, a koji je prvi priskočio u pomoć jednoj planinarki kojoj je zbog umora i iscrpljenosti nakratko pozlilo. Svojim lavežom upozorio je ostale da se nešto događa. Uglavnom, od tog trenutka, „Smradac“ je postao punopravni član ove vesele družine.

Što reći na kraju, Velebit nas je još jednom ostavio bez daha i veselimo se što bržem povratku na njegove vrhove.   

 

Tekst: Kristijan Čikor

Fotografije: Mirko Grebenar